Vakufi – čvrsti temelji našem opstanku i razvoju zajednice
25. april 2025./ 27. ševvāl 1446.h.
Ovogodišnja manifestacija Dani vakufa otvara se u Mostaru, gradu u kojem je zahvaljujući povratu značajnih vakufskih objekata i nekretnina u posjed Islamskoj zajednici došlo do kvalitetnog zaokreta u misijskom radu i organizaciji. U ovom gradu naša Vakufska direkcija uz partnersku podršku Vakufske direkcije Republike Turske obnovila je dva monumentalna objekta; prvi je Hadži Balina džamija u mahali Brankovac uz koju je obnovljen i mezar glasovitog mostarskog muftije Mustafe Sidkija Karabega, a što je sve planski srušeno u onom sistemu 1950. Godine, a drugi je Opijačeva tekija na Šehovini koja je bila u ruševnom stanju od dolaska Austro-ugarske vlasti. Također, gradu Tuzli vraća se u novom ruhu prepoznatljiva monumentalna džamija Behram-begova (Šarena). Vakufska direkcija će i kroz ovogodišnju manifestaciju podsjetiti na rahm. Aliju Izetbegovića kao našeg vakifa novijeg doba čiji novčani vakuf je usmjeren u Fond Bošnjaci za stipendiranje učenika i studenata i on daje vidljive plodove društvu skoro punih dvadeset i pet godina.
Naša lijepa vjera nas uči da je vakuf trajno dobro. Vakuf je plemenito djelo koje nastaje iz najčistijih pobuda. Čovjek izdvaja iz svoga imetka ono što je naljepše od čega će biti veliko dobro i za pojedince, i za ustanove i za društvo u cjelini. Muslimani svjesni vrijednosti onoga što se zove trajno dobro inspirisani su sljedećom kur’anskom porukom u kojoj stoji:
لَن تَنَالُواْ الْبِرَّ حَتَّى تُنفِقُواْ مِمَّا تُحِبُّونَ وَمَا تُنفِقُواْ مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللَّهَ بِهِ عَلِيمٌ
Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati. ( Ali Imran, 92.)
Božiji Poslanik, a.s. svojom snažno motivirajućom porukom podučio je ljude:
إِذَا مَاتَ الإنْسَانُ انْقَطَعَ عنْه عَمَلُهُ إِلَّا مِن ثَلَاثَةٍ: إِلَّا مِن صَدَقَةٍ جَارِيَةٍ، أَوْ عِلْمٍ يُنْتَفَعُ بِهِ، أَوْ وَلَدٍ صَالِحٍ يَدْعُو له
„da nakon smrti čovjeka prestaju teći njegova dobra djela osim u tri slučaja: ako ostavi iza sebe vakuf (trajno dobro) koje traje i koristi ljudima, ili ako ostavi iza sebe vrijedno znanje i nauku koja će biti od koristi ljudima, ili pak, u trećem slučaju ako podari dobar odgoj svome djetetu, koje će poslije njegove smrti moliti Allaha, dž.š. za njega.“[1]
Mnogi smo vidjeli inpozantan vakuf i dzamiju u Ljubljani, ali malo ko od ljudi zna (Bitno je da meleki znaju i Allah) spomenut cu radi ibreta i odgoja generacija da nastoje takvi biti,
hadziju koji je dao pod hipoteku svoju kucu i sve sto je imao ( problem je bio pravne prirode i imali su poteskoce prilikom ugovora za gradnju dzamije), i rekao da ce se graditi tu dzamija.
Njegovo srce je bilo usmjereno Allahu, i Allah je dao da on u toku gradnje toga centra preseli i jedini je kome se klanjala dzenaza unutar dzamije unutar tog blagosovljenog prostora
vakuf nas uci da znanje i materijalni imetak koji se spominje u hadisu je povezan. Jedan bez drugog ne moze. Zato dajmo sebe , ugradimo sebe u trajno dobro gdje god mozemo i koliko mozemo, da bi se u dzamijama ofgajale generacije cija ce srca biti vezana za Allaha i allahove kuce i kada zatreba da tako postupe, naravno to mogu iskreni i Allaha i dzenneta i ahireta svjesni
Iz vremena slavnog halife Haruna er-Rešīda navodi se da je on jednom prilikom obilazeći svoju državu i podanike, primjetio nekog starca koji je uzeo voćku da zasadi. Halifa ga upita: „Zašto to činiš kad nećeš dočekati njene plodove?“ Starac mu reče: „O, halifo, i ja sam nekada jeo plodove voćki koje je neko drugi prije mene zasadio, pa i ja ovako hoću da makar malo doprinesem da neko poslije mene uživa plodove ove voćke.“ Halifa zatečen gestom ovoga straca i potaknut njegovim razmišljanjem, naredi da se na njegovo ime zasadi voćnjak od stotinu voćki. Na to je mudri starac prokomentarisao: „Allahu Dragi, Tebi hvala- ja je još nisam ni zasadio, a ona već plodove daje!“[2]
Poslanik, alejhisselām, poučio nas je da razborito gledamo prema onome što je u našem posjedu od imovine i imetka, savjetujući nas kako najbolje da osiguramo sebi uspjeh.
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ يَقُولُ الْعَبْدُ مَالِي مَالِي إِنَّمَا لَهُ مِنْ مَالِهِ ثَلَاثٌ مَا أَكَلَ فَأَفْنَى أَوْ لَبِسَ فَأَبْلَى أَوْ أَعْطَى فَاقْتَنَى وَمَا سِوَى ذَلِكَ فَهُوَ ذَاهِبٌ وَتَارِكُهُ لِلنَّاسِ
“Čovjek govori: ‘Moj imetak, moj imetak, a njemu od njegovog imetka dijeli se na troje: ono što pojede, pa izbaci, ono što obuče, pa podere, i ono što udijeli, pa ga učini trajnim dobrom za ahiret; a sve ostalo će, kada on ode, ostati i biti prepušteno ljudima!“ [3]
Spominjao sam za vrijeme ramazana, i vi to dobro znate , da je i u ovoj dzamiji otvorena prilika svima nama da se ugradimo u vakuf, za opremanje igraone, biblioteke i bosanske sobe za omladinu i djecu. To ce se uraditi uz Allahovu pomoc, samo je pitanje hoces li ti ugraditi se vjecno u to. Djeca su dolazila i donosile svoje kasice i ugradili se vec. Jer njihova srca su cista i nijet iskren je proradio kod njih. Nista oni nemaju vise osim te kasice, i sve su dali sto su u tom trenutku imali. Jedna djevojcica u Bosni je cula tako da se u njihovoj dzamiji radi vakuf, pa je dosla mami i rekla , ja zelim da budem vakif… uzela svoju ustedjevinu i kupila sapune da se pomognu oni koji ciste i odrzavaju dzamiju. Efendija je bio dirnut i prenio to nama za ibreta. Kazavsi , ovo je najmanji vakuf do sada, ali je doista najcisci.
Ocistimo svoja srca iskrenim vakufom, Vallahi obradovat cemo se na sudnjemu danu nego li icemu na ovome prolaznome dunjaluku
“Gospodaru naš, utičemo Ti se od nemoći, bezvoljnosti i lijenosti, kukavičluka i škrtosti, i od velike starosti i patnje kaburske! Gospodaru, utičemo Ti se od znanja koje nije korisno, od srca koje nije skrušeno, od duše koja je nezasitna i pohlepna, i od dove kojoj se ne udovoljava.“[4] Amin
[1] Kušejri (El-) Muslim b. Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa s komentarom, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica – N.Pazar, 2015, V, str. 207.
[2] Mustafa Hasani, Vakuf-razvojni fond islamske civilizacije, u: Zbornik radova Dani mevluda i zikra za 2016., Muftijstvo mostarsko i Medžlis Islamske zajednice Mostar, Mostar, 2017, str.127.
[3] Kušejri (El-) Muslim b. Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa s komentarom, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica – N.Pazar, 2015, VIII, 428.
[4] Kušejri (El-) Muslim b. Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa s komentarom, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica – N.Pazar, 2015, VIII, 111.
