Hutba: Ljubav prema Poslaniku
Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem
Priča o rođenju Muhammeda, alejhi s-salatu ve-s-selam, nije samo priča o jednom datumu
niti o jednom historijskom trenutku. To je paradigma čovjekovog života, to je pristup životu
i putokaz za svakog od nas.
Rođenje Muhammeda, alejhi s-salatu ve-s-selam, u vremenu i društvu u kojem je došao,
donijelo je svjetlo istine, pobjedu pravde i promjenu koja je obasjala čitavo čovječanstvo.
Zato, braćo moja, ovih dana posebno trebamo razmišljati koliko je naša ljubav prema
Poslaniku, alejhi s-selam, iskrena, koliko je naša veza s njim čvrsta, i koliko smo spremni da
svoj život ukrasimo milošću koju nam je Allah dao kroz njegovu misiju.
Kada Allah u Kur’anu navodi primjere, kada Muhammed, alejhi s-selam, kroz hadise prenosi
savjete i upute, to nije da bismo te priče samo prepričavali, već da bismo ih usvojili, nad
njima razmišljali i ukrasili svoje živote tim porukama.
Pouka iz života Poslanika
Odmah pored džamije nalazila se i soba Poslanika, alejhi s-salatu ve-s-selam. Jednog dana
došla je majka sa svojim dječakom Enesom ibn Malikom, koji je deset godina služio
Poslaniku, alejhi s-selam. Majka je, želeći obići svoje dijete, primijetila da Allahov Poslanik,
alejhi s-selam, odmarajući leži u svojoj skromnoj sobi, i prišla mu je dok je spavao.
Život tada nije bio isti kao danas. Majka je prišla sa staklenom bočicom, želeći da uzme s
njegovog čela kapi znoja koje su se pojavile zbog vrelog medinskog sunca. Kada je prišla i
dotaknula njegovo čelo tom bočicom, Poslanik, alejhi s-selam, otvorio je oči i upitao:
– O Ummu Sulejm, šta to radiš?
Ummu Sulejm, majka Enesa ibn Malika, stidljivo je odgovorila:
– Allahov Poslaniče, skupljam tvoj znoj i miješam ga s našom mirisnom vodicom. Tako mi
Allaha, najljepša mirisna vodica u Medini je ona koja se pomiješa s tvojim znojem.
Poslanik, alejhi s-selam, osmijehnuo se i dopustio joj to.
Braćo moja, ovo nisu samo priče za prepričavanje, nego lekcije za naš život. Ko želi da
njegov život zamiriše najljepšim mirisom, neka ga ukrasi ljubavlju prema onome koji se
zove Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Pouka o islamskoj zajednici i identitetu
Ako želimo da naš dom slijedi put Poslanika, alejhi s-salatu ve-s-selam, tada ćemo i u svojim
kućama vidjeti ljepotu i bereket sunneta. Ko želi da njegov život bude mirisan i ukrašen,
neka to postigne slijedeći Poslanika. Ovi mubarek dani su prilika da obnovimo svoju ljubav
prema njemu, da ga više spominjemo, da više salavata donosimo, da ga više slijedimo, i to ne
samo riječima, nego i u ponašanju, u našem moralu i ahlaku.
Braćo moja, iz ovog dana izvlačimo važnu lekciju – lekciju koja vrijedi za svaki muslimanski
narod i svaku muslimansku zemlju. Allah, dželle šanuhu, kaže u Kur’anu:
“Allah ih neće kazniti sve dok si ti među njima; i neće ih Allah kazniti sve dok istigfar čine.”
Draga moja braćo, kada neko odluči da bude musliman, a mi Bošnjaci u svom identitetu
čuvamo islam kao sastavni dio našeg bića, onda to znači da smo odabrali put dostojanstva i
ponosa. Nemoguće je zadržati dostojanstvo ako se odreknemo onoga što nas čini
muslimanima. Svako udaljavanje od svjetla, od milosti, od Poslanika, alejhi s-selam, vodi
poniženju, slabosti i propasti.
Spominjanje imena Muhammeda u Kur’anu
Ime Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur’anu se spominje četiri puta, a peti put
kao Ahmed. On je najhvaljeniji, i mi svjedočimo njegovu poslanstvu. Nema trenutka na
dunjaluku, a da se negdje ne uči: “Ešhedu enne Muhammeden resulullah.” Nema trenutka, a
da se negdje uči salavat na njega: “Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed.”
On je Ahmed – najviše pohvaljen, najljepši i najplemenitiji. On nas je naučio kako da budemo
robovi Svemogućem Allahu, Gospodaru nebesa i Zemlje. Ništa u Kur’anu nije slučajno.
Redoslijed i način na koji je Allah spomenuo ime Muhammeda je vrlo značajan.
Prvi put se ime Muhammed spominje u suri Ali Imran, drugi i treći put u surama El-Ahzab i
Muhammed, četvrti u suri El-Feth, a peti put u suri Es-Saff. Saf – red, čvrst i složan. Ako
želimo pomoći svom narodu, svojoj državi i svojim domovima, moramo unijeti poslaničko
svjetlo u svoja srca, porodice i društvo.
Zaključak i pouka za nas
To počinje s time da nam je Allah najveća briga. Musliman ne može biti spreman na sve po
svaku cijenu – on ima principe i vrijednosti koje mora čuvati. Kada slijedimo Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, postići ćemo i ličnu i kolektivnu pobjedu. Neka ime Ahmed
postane naš znak i simbol. Neka miris njegovog sunneta obasja naša srca i neka osjetimo da
smo jedno tijelo.
Allah iskušava svoj ummet razilaženjima, nevoljama i problemima – sve dok poslaničko
svjetlo ne uđe u srca onih koji toj zajednici pripadaju. Molimo Allaha da to svjetlo uđe u naša
srca, da nam narod i vjera budu najveća briga.
