Draga braćo, želim da se danas zapitamo na koji način živimo svoj šehadet. Da li smo svjesni
šehadeta? Da li sa sobom nosimo taj šehadet u svakom poslu, u svakom odnosu, u svakoj
situaciji? I na kraju, da li ga potvrđujemo svojim životom i djelima?
Čuo sam priču od prijatelja koji je putovao iz Švedske za Bosnu i Hercegovinu, a presjedao je
u Danskoj. Zakasnio je i propustio avion. Kaže, ne znam jezika, ne znam kome da se obratim.
A onda je čuo nekoga da govori naš jezik. Obradovao se toliko da kaže, sve pare što sam
zaradio na sezoni dao bih samo da dođem do cilja, do svoje zemlje i svoje porodice.
Zamislite takvu situaciju na Sudnjem danu. Milijarde ljudi oko vas. Saznali ste istinu, ali
niste sigurni kako doći do cilja. Na desnoj strani vaša djeca prolaze, ne osvrću se. Na lijevoj
strani vaši roditelji, niko ne obraća pažnju. A onda, zbog iskrenog šehadeta, zbog iskrene la
ilahe illallah, vidite svijetlo lice, prilazi vam Allahov Poslanika a.s i kaže: “ti si iskreni
pripadnik moga ummeta, tvoj šehadet je bio iskren, ja se zauzimam za tebe”. Zamislite to
stanje?!
Prethodnog vikenda u mektebu radio sam s djecom raspravu na temu: šta da učinim, ako me
neko ismijava zbog islama. Djeca su davala iskrene odgovore, a jedan me posebno dojmio.
Rekla je jedna djevojčica: ja bih se nasmiješila, zastala na trenutak i na sav glas rekla da sam
ponosna i presretna što sam muslimanka, i nastavila dalje. Djeca, subhanallah, nekad bolje
razumiju šehadet nego odrasli.
Sjetio sam se tada Abdullaha ibn Zubejra, prvog djeteta rođenog u Medini nakon Hidžre.
Djeca bi se igrala na putu i kada bi ugledala Omera radijallahu anhu, svi bi pobjegli, jer su i
šejtani bježali od Omera. Jedino Abdullah stoji na putu. Omer ga pita: zašto ti nisi pobjegao?
Abdullah mu kaže: o halifo pravovjerni, put je širok, prođi lijevom ili desnom stranom.
Nisam učinio ništa zbog čega bih bježao. To je dostojno dijete, dijete koje razumije šehadet.
Braćo, dugo smo bili pogrešno odgajani. Generacije prije nas učene su da je šehadet isto što i
šutnja, pasivnost, trpljenje nepravde. Jedna poznata priča savršeno to pokazuje.
U Bosnu je jednom došao intelektualac i istraživač iz Istanbula da provjeri ima li u Bosni
evlija. Rekli su mu da u jednoj džamiji ima jedan takav čovjek. Prišao mu je i bez razloga ga
udario. A taj čovjek, umjesto da reaguje, samo je rekao: da li te boli ruka. I to se predstavljalo
kao vrhunac pobožnosti. Kao ideal muslimanskog karaktera.
Na takav pogrešan odgoj navikli su generacije. Na odgoj šutnje. Na odgoj pretrpljene
nepravde. Na odgoj žrtve. I upravo iz takvog pogrešnog razumijevanja vjere izrasle su
generacije koje su kasnije doživjele genocid. Danas imamo osjećaj da bi mnogi, samo da
dželat dođe žrtvi i u šali kaže izvini, sve oprostili bez riječi. A to nije islam. To nije
dostojanstvo šehadeta.
Šehadet znači da reaguješ dostojanstveno. Da ne vrijeđaš, ali i da ne dozvoliš da se vrijeđa
tvoja vjera. Da ne prihvataš poniženje, ali da ostaneš pravedan. Da kažeš: zašto me
ismijavaš? Zašto si me udario? Šta sam ti učinio? Šutnja pred zlom nije pokornost Allahu,
nego nepravdi.
Islam traži da vjernik bude jak, stabilan, moralno čist, fizički i intelektualno spreman, a
posebno materijalno nezavisan. U našim islamskim šartima veliki procent (40% zekat i hadz)
obaveza odnosi se na one koji su imućni, koji mogu davati, koji mogu pomagati. Zato u školi
želim biti najbolji učenik. Neću varati, neću lagati. Na poslu želim biti odgovoran. Neću
uzimati bolovanje ako nisam bolestan, jer znam da me Allah može iskušati.
Na kraju, spomenut ću Muhammeda ibn Munkedira, velikog učenjaka i trgovca iz doba
tabi’ina. Njegov radnik prodao je robu beduinu za 10 dirhema, iako vrijedi 5. Kada je to
saznao, tražio je čovjeka po pijaci. Našao ga i rekao mu: ili ti vratim 5 dirhema ili ti dam još
robe. Beduin reče da je zadovoljan i ovako. Ali se kasnije raspitao ko je taj čovjek. Kada je
čuo da je to učenjak Ibn Munkedir, rekao je: mi njega spominjemo u dovama u pustinji kada
dugo nema kiše.
Poruka je jasna: koliko smo iskreni prema Allahu, toliko će Allah tu iskrenost pokazati
ljudima. I zato molim Uzvišenog Allaha da dođemo na Sudnji dan sa iskrenim la ilahe illallah
Muhammedun resulullah
